Drugi svezak donosi prijepis i obradu, dakle prvo, i to kritičko izdanje Vitezovićeva Lexicona. Rječnik su kritički pročitale i upisale u stroj Zrnka Meštrović i Nada Vajs, a obradio ga je i priredio Bojan Marotti, koji je ujedno napisao i predgovor.

Iz rukopisa je u potpunosti prenesen Vitezovićev slovopis (nijedan njegov grafem, pa bio on i posve dosljedno pisan, nije zamijenjen svojom današnjom inačicom), a također je poštovan njegov pravopis, uključujući i zapis velikoga slova, sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi, smještaj razgodaka te mjestimično zapisivanje nadslovaka.

No rukopis je nametao određen broj problema, koje je u postupku uređenja valjalo riješiti, kako bi rječnik u najvećoj mogućoj mjeri bio koristan suvremenim čitateljima, primjerice nedosljedno abecediranje, bilješke u margini, naknadno pridodane bilješke, nedosljedan zapis pojedinih slovnih parova i nadslovaka (i u latinskome i u hrvatskome), kratice, očigledni lapsus calami, interpunkcije, zapis različitih odraza jata, itd. Svaki je postupak opisan u predgovoru, uz primjere iz rječnika.

Osnovna se jedinica kojom Vitezović u svome Lexiconu uspostavlja vezu između neke latinske i neke hrvatske riječi, može nazvati jednakošću. Broj je takvih jednakosti u rječniku 29438. No budući da se s lijeve strane svake jednakosti može nalaziti kako određena latinska riječ, tako i kakva sveza, izričaj, pa i čitava rečenica, svaka pojedina jednakost ne može ujedno biti i nositeljicom rječničnoga članka. Stoga je članke prije abecediranja valjalo ustrojiti. Njihov je pak broj 23708. Nakon glavnoga dijela rječnika nižu se pojedini dodatci, kojih ukupno ima deset.

Na desnoj strani rječnika, tj. u hrvatskome njegovu dijelu, pojedinoj latinskoj riječi odgovara često puta znatno više hrvatskih otpovjednica (katkada i do 11). Vitezović je u svoj rječnik unosio riječi iz svih triju hrvatskih narječja. Pri obradi se pak rječnika rabi skup posebnih znakova, kojih ima ukupno deset, kako bi se što jasnije opisale pojedine njegove značajke, različiti Vitezovićevi propusti, kao i odnosi među jednakostima.