Senjanin Pavao Ritter Vitezović (1652.–1713.), potomak njemačkih doseljenika i majke Hrvatice, pjesnik, povjesnik, tvorac vlastitoga slovopisa, leksikograf i polihistor, nedvojbeno je jedna od najzanimljivijih osoba u hrvatskoj kulturi druge polovice 17. i početka 18. stoljeća. Književni ga znanstvenici smatraju prvim znatnijim hrvatskim profesionalnim književnikom (Kombol) i ujedno pretečom hrvatskoga narodnoga preporoda (Švelec). Pošto je u Senju završio početnu skolu, u Zagrebu je polazio isusovačku gimnaziju. Nakon mature nije nastavio redovno školovanje, nego je znanja stjecao kod tadašnjih učenih ljudi (primjerice, kod kranjskoga polihistora J. V. Valvasora). Godine 1694. povjerena mu je uprava nad prvom tiskarom u Zagrebu i uopće u Banskoj Hrvatskoj. Umro je u Beču.

Glavno mu je pjesničko djelo Odiljenje sigetsko (prvo izdanje 1684., a drugo 1685.), niz elegičnih razgovora i oproštaja sa Sigetom i s njegovim junacima. Među ostalim njegovim djelima ističu se: Kronika aliti spomen vsega svieta vikov(1696.), kronologija povijesnih događaja do godine 1690., Croatia rediviva(1700.), povijesni spis o tome što je Hrvatska bila prije mletačkih i turskih osvajanja i koje joj zemlje pripadaju, te Plorantis Croatiae saecula duo (1703.), pjesnička kronika u heksametrima o krvavim patnjama Hrvatske u dva prethodna stoljeća. Njegova rasprava Orthographia Illyricana, u kojoj je iznio svoj prijedlog reforme hrvatskoga slovopisa, nije sačuvana.

Nastojeći izgraditi jedan književni jezik za sve Hrvate, Vitezović je godinama sastavljao veliki rječnik hrvatskoga jezika pod naslovom Lexicon Latino-Illyricum. Prvi dio toga rukopisnoga rječnika, hrvatsko-latinski (u dva sveska), na žalost je izgubljen. Drugi dio, latinsko-hrvatski, sastavljen je na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće, dakle oko godine 1700. Taj se rukopisni rječnik čuva u Metropolitanskoj knjižnici u Zagrebu. Ovaj Vitezovićev veliki leksikografski pothvat, koji je više od 300 godina bio za hrvatsku kulturu izgubljen, odnosno nedostupan, objavljen je u našemu nizu »Oživljena baština« u tri sveska pod zajedničkim nazivom Lexicon Latino-Illyricum. Prvi svezak donosi prijeslik Vitezovićevoga rukopisnog latinsko-hrvatskog rječnika, drugi je svezak prijepis i obrada odnosno prvo tiskano izdanje toga rječnika, a treći svezak donosi preokretni hrvatsko-latinski rječnik. Time se i znanstvenoj i kulturnoj javnosti stavlja na raspolaganje ovo veliko i dosad nepoznato Vitezovićevo leksikografsko djelo.