U jesen ratne 1992. godine Giga Gračan, književna prevoditeljica, radijska urednica i prijateljica pripadnica i pripadnika potporodice Felinae podlegla je, kako sama priznaje u Zaslovu, »impulsu koji bi učeni čovjeci dijagnosticirali kao ludističko-eskapistički« i prihvatila se sastavljanja i uređenja vedre mozaičke zbirke tekstova i crteža o mačkama i mačcima. Znalačkim odabirom u istim su se koricama tako našli prijatelji i prijateljice mačjega roda iz raznih stoljeća i iz raznih krajeva, i njihova probrana djelca raznih žanrova: soneti, dramoleti, dnevnički zapisi, kratki eseji, pjesme, pisma i crteži. Na možebitno pitanje »Pa tko je to sve pisao o mačkama?« s pravom bi se moglo odgovoriti »A tko nije?«, jer na popisu autora našli su se srednjovjekovni francuski trubadur, engleski romantični pjesnik, čuveni poljski šekspirolog i kanadski mu kolega profesor, pa brojni hrvatski suvremenici od tuša i pera s područja književnosti, prevođenja, kazališta i likovne umjetnosti.

Macane razne ovako je opisala povjesničarka umjetnosti Željka Čorak: »Vodoravna, lijena, prekrasna knjiga za uživanje!«