Marie de France živjela je u drugoj polovici 12. stoljeća, vjerojatno na dvoru engleskoga kralja Henrika II. Plantageneta (1154. – 1189.), čiji je dvor bio okupljalište najsjajnijih intelektualaca onoga doba. Marie de France bila je odgojena na klasičnoj literaturi i kulturi, prevodila je latinske knjige, savršeno je poznavala klasičnu mitologiju. Prevela je Čistilišta svetoga Patrika, latinsko djelo u kojem se opisuje bajkovito putovanje irskoga apostola na drugi svijet. Napisala je zbirku basni Isopet. U svojim Pjesnima nadahnjivala se bretonskim i galskim pučkim izvorima. Bretonski (keltski) izvori dali su osobitu draž onim njenim pjesnima u kojima se, pored temeljnoga – prirodnoga, javljaju magični, čudesni i fantastični elementi.