Amarusataka – Amarukina stotina, zbirka od sto pjesama na klasičnome sanskrtu, jedna je od najcjenjenijih zbirki indijske lirike. Vrijeme njezina nastanka nemoguće je odrediti s potpunom sigurnošću, no – sudeći prema najpouzdanijima od brojnih izvora – napisana je najvjerojatnije u 7. stoljeću. Autor je Amaru (odnosno Amaruka), jedan od tri najveća sanskrtska pjesnika (trio čine Kalidasa, Bhartrharia i Amaruka).

Amarukine pjesme pripovijedaju ljubavne zgode kultiviranih građana, usredotočene na doživljaje zaljubljenoga para. Ljubavni život odvija se na dvoru, u gradu. Amaruka ne smješta prizore u prirodu, nego se usredotočava na doživljaje junakinja i junaka, smještajući ih u kuću, u zatvoren prostor, u spavaonicu, ili u neposrednu blizinu kuće. Po tome se bitno razlikuje od drugih sanskrtskih pjesnika, koji se upravo ističu bogatim opisima prirode u suzvučju s osjećajima likova. No Amaruka ulazi u psihologiju svojih junaka, osobito junakinja, i u međuosobne odnose i dramske sukobe onako kako to drugi pjesnici nisu činili.

Premda u iznimno sažetoj formi, pjesme obuhvaćaju cijelu lepezu ljubavnih doživljaja: čeznutljive poglede i iščekivanja, ljubavni ushit i strastvene zagrljaje, ljubomoru i strahove, svađe i pomirenja, povrijeđene osjećaje, tugu zbog rastanka... Svaka je pjesma živa, zaokružena, dramska cjelina, odnosno prizor te otud i podnaslov našem izdanju: »Stotina prizora ljuvenih«. Zbog njegova razumijevanja ženskog proživljavanja osjećaja, Amaruku mnogi kritičari smatraju jedinstvenim pjesnikom.

Pored sanskrtskog izvornika (zapis na devanagariju i latinična transliteracija), knjiga sadrži prijevod pjesama, uz njih bilješke i tumačenja, opsežan uvod o Amarusataki u kontekstu klasične staroindijske književnosti, kavye, konkordanciju recenzija i bibliografiju. Premda su uzete u obzir sve poznate recenzije izvornika, prijevod je načinjen prema zapadnoj recenziji (Arjunamadeva). Pjesme je preveo te bilješke, tumačenja i uvodnu studiju napisao Mislav Ježić.

Pjesmama je pridodan i izbor od 40 ilustracija Majstora iz Saranakule, koji je na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće oslikao cijelu Amarusataku crtežima na palminim listovima. Zbirka tih listova danas se čuva u Muzeju Rietberg u Zürichu. Crteži nisu tek izvorni indijski ukras izdanju, već i dodatno likovno tumačenje, jer vrlo vjerno oslikavaju sadržaj teksta, a osim toga svjedoče o tome da je Amarukina zbirka ostala prisutna i omiljena u Indiji sve do novih vremena.