Tri najvažnija djela poznatoga predstavnika francuskoga prosvjetiteljstva, koji je među prvima prihvatio i razvijao ideje empirizma i materijalizma, na tragu ideja Lockea i Descartesa. U Raspravi o duši La Mettrie razrađuje odgovor na pitanja može li materija misliti, što je – odnosno od čega je – duša, kako čovjek funkcionira i kako misli te uspoređuje supstancijalne forme materije i duše. U svom najpoznatijem djelu Čovjek stroj La Mettrie raskida s tradicionalnom (aristotelovskom, tomističkom) filozofijom, dušu tumači kao sastavni dio kompliciranog fizičko-fiziološkog mehanizma koji čini cijelog čovjeka i na temelju svoga poznavanja anatomije, fiziologije i psihologije razvija mehanicističku teoriju organske podloge psihičkih i mentalnih pojava. Neke od tih ideja našle su svoje mjesto u razvoju neurologije i psihijatrije. U djelu Čovjek biljka La Mettrie tvrdi da stupanj i tip organizacije određuje stupanj »duše« potreban nekome živom biću da preživi. Što više za preživljavanje trebaju izbora, odlučivanja, kretanja, lukavstva, to imaju razvijenije sposobnosti duše. Čovjek ne samo da nije nešto više od stroja, kako je mislio Descartes, nego kad se rodi, čovjek zapravo nije ni stroj. Naime, za razliku od životinja, čovjek je lišen nekih osnovnih nagona tako da prepušten sam sebi ne bi uopće preživio: on nije stroj, nego zapravo biljka. Preživljuje zato što u društvu odgojem dobiva instrument svoga opstanka. Knjiga sadrži opširan uvodni esej o La Mettriejevu životu, njegovoj filozofiji i povijesnom kontekstu njegova djelovanja.