Medejin kotao prikazuje prve korake izvođenja bioloških pokusa na živim bićima u povijesti zapadne civilizacije. Kako je danas među znanstvenicima općenito prihvaćeno da je eksperiment najprikladniji način istraživanja prirodnih pojava, tako se i sam eksperiment kao sastavni dio procesa znanstvenoga istraživanja promatra i s povijesnoga stajališta. Povijest eksperimentiranja autor analizira izravno iz pisanih antičkih izvora i pokazuje da su znanstvenici u davna vremena izvodili pokuse, i to na živim bićima, premda nije bilo poznato umijeće priprave, izvođenja ni tumačenja pokusa. Medejin kotao pokazuje da eksperimentalna metoda nije nastala odjednom, nego se je postupno usavršavala od empirijskoga napipavanja, preko elementarnoga analogijskoga i kvantitativnoga pokusa, do znanstvenoga i sustavnoga eksperimentiranja. Ovo je knjiga koja ohrabruje dijalog između humanista (filozofa) i liječnika. Humanistički je stav ove knjige da se treba zanimati za prošlost, jer nam ta duga akumulacija znanja bolje objašnjava prirodu čovjeka i njegovih istraživanja. Opisani eksperimenti potiču pitanje mogu li se današnja gledišta o eksperimentiranju i manipuliranju živim bićima potvrditi gledanjem u prošlost.

Čarobna knjiga, koja upozorava kako eksperimentiranja na živim bićima oduvijek sadržavaju aspekt zabranjenoga, te dodiruje uznemirujuću problematiku osnovnih etičkih načela.