Pišući o Shakespeareovim povijesnim dramama, E. M. W. Tillyard uočio je da slika nereda što ga prouzročuje građanski rat za suvremenoga čitatelja nema nikakvog značenja ako ne poznaje neredu suprotstavljen pojam reda po kojemu ga može prosuđivati (pojam reda pritom se odnosi i na politički i na svemirski red). Stoga je odlučio posebnu knjigu posvetiti tumačenju ideološke matrice elizabetinskoga doba.

Ideja svemirskog reda bila je jedna od izvornih vladajućih ideja toga doba i vjerojatno njemu najsvojstvenija. No ideje, vrijednosti i pojmovi koji se u nekom vremenu sami po sebi podrazumijevaju vrlo se rijetko ili nikada izrijekom ne spominju. Stoga je u književnim djelima teško pronaći eksplicitna tumačenja onih pojmova koji autoru i njegovim čitateljima čine samorazumljiv okvir unutar kojega razmišljaju te ih stoga nemaju potrebu opisivati. No kada autora i njegove čitatelje dijeli više stoljeća, takvo zajedničko poznavanje i poimanje svijeta više ne postoji.

Tillyard govori o predodžbama o svijetu i čovjeku koje su među prosječno obrazovanim elizabetincima bile prihvaćene kao gotove činjenice, krajnje opća mjesta, previše poznata da bi ih autori književnih djela detaljno objašnjavali. Knjiga razlaže najuobičajenija vjerovanja o ustrojstvu svijeta kakvo je zamišljeno u elizabetinsko vrijeme te time pomaže današnjem čitatelju da razumije velike pisce toga vremena i da u njima uživa. Elizabetinska slika svijeta jedan je od ključnih tekstova ne samo u šekspirološkim i anglističkim studijima, već u svim humanističkim disciplinama koje zahvaćaju u područje renesanse.