U središtu zanimanja Helene u Egiptu stoje dvije velike istočnosredozemne civilizacije staroga svijeta: egipatska i grčka. Oko tog središta šire se krugovi i definiraju teme i razmatranja, poput shvaćanja svijeta i stvaranja arhetipskih situacija, koja bilježe odjeke duhovnih stečevina tih civilizacija kroz prostor i vrijeme, dopirući sve do onih odjeka koje bilježi naše doba. Autor time provodi suvremeno metodološko načelo koje oblike i djela drevnih civilizacija ne razmatra izolirano, samo u kontekstu njihova nastajanja, već kao živu i dinamičnu činjenicu koja je provjerljiva kroz sve suvremene kriterije. Tako se likovni izričaj na spomenicima predinastičkog Egipta razmatra kao fenomen vizualnog priopćavanja, strukture egipatskih i grčkih književnih tvorevina nastavljaju se kroz Bibliju, kroz djela Williama Shakespearea, J. W. Goethea, pa sve do onih Samuela Becketta ili Alberta Moravie. Knjiga, dakle, stvara čvrsto strukturiran sustav zrcala u kojima se ogledavaju i kroz koja se približavaju daleke i udaljene epohe.

Posebna je zanimljivost ove knjige da donosi prve hrvatske prijevode sa staroegipatskog originala djela egipatske književnosti, bilo u ulomcima, bilo u cjelini. Iz tih prijevoda razvidno proizlazi da su upravo drevna egipatska djela, bilo sakralne, bilo čisto književne naravi, u temeljima nekoga tjeskobnoga osjećanja svijeta, koje će kasnija književna djela sredozemno-europske civilizacije razmatrati kao svoju provodnu temu.

Knjiga Helena u Egiptu usklađuje dva načela: ono znanstveno i ono esejističko-književno. Ona je dakle znanstveno utemeljena, ali se obraća širokom čitateljskom krugu zainteresiranomu za duhovna zbivanja u prostorima i vremenima kojih smo i mi sami baštinici. Knjiga sadrži ilustracije egipatskih zapisa i likovne priloge.