Kao kipar Hinko Juhn stasao je i razvijao se istovremeno s našim prvim likovno-pedagoškim institucijama, Obrtnom školom i likovnom Akademijom, čiju je sudbinu kao nastavnik dijelio do prerane smrti 1940. u Zagrebu. Njegova skulptura pratila je stilske mijene prve polovine 20. stoljeća tražeći svoje mjesto u rasponu od secesije do realizma. Najuspjeliji oblikovni izraz ostvario je modelirajući lirsku, intimnu plastiku malog formata. U vremenu i okružju art-decoa Juhnovi radovi nisu samo njegov osobni apogej, nego su ujedno vrhunska točka naše skulpture tog perioda i primjer ravnopravnog učešća u europskoj baštini.

Kao prvi naš školovani keramičar donio je u domaću sredinu srednjoeuropska iskustva (Češka, Dresden, Beč), potpalio prvu keramičarsku peć te raspirio žar među kolegama umjetnicima i generacijama mladih entuzijasta, postavši utemeljitelj moderne hrvatske umjetničke keramike. Snažno prisutan u likovnom životu svog vremena, Hinko Juhn bio je jedan je od osnivača Hrvatskog proljetnog salona i udruženja »Djelo«; europski afirmirani keramičar i dobitnik druge nagrade na Međunarodnoj izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. godine; autor mnogih djela javne plastike, promicatelj primijenjene umjetnosti i izniman pedagog. Svojom skromnošću i samozatajnošću doprinio je tomu da njegov trag bude razasut, zanemaren i neproučen desetljećima nakon smrti. Juhnov rad prekinut je naglom smrću 1940. godine, a sjećanja na njega ubrzo su potisnuta ratnim vihorom i vremenima koja su uslijedila.

Monografija je rezultat istraživanja mr. Davorina Vujčića, povjesničara umjetnosti i kustosa Galerije Antuna Augustinčića, koji je dvanaest godina slijedio tragove Juhna i prethodnih istraživača. Smatrajući Juhnov život i rad nedjeljivom cjelinom, Vujčić je strukturu monografije utemeljio na prepletanju njegovog životopisa i djela. Uz nove atribucije i revalorizaciju, brojne usporedbe sa djelima suvremenika i bogat dokumentarni materijal, ova raskošna monografija donosi iscrpan slikovno-tekstualni katalog Juhnova opusa s preko dvije stotine skulptura, djela primijenjene umjetnosti, medalja, plaketa, crteža i djela javne plastike, lociranih u privatnim zbirkama i javnim prostorima te muzejskim institucijama Zagreba, Našica, Osijeka, Varaždina, Rijeke i Beograda. Monografiju je uredio, grafički obradio i opremio Franjo Kiš, a objavljena je u suizdanju s Akademijom likovnih umjetnosti iz Zagreba.