Jan Kott (Varšava, 1914. – Santa Monica, 2001.) bio je poljski književni i kazališni kritičar, povjesničar književnosti, esejist, teatrolog i prevodilac.

Tijekom 1950-ih bio je stalni kazališni feljtonist, a svoje tekstove potom objavio je u tri sveska: Kako vam drago (1955.), Ukroćeni goropadnici (1957.) i Mjera za mjeru (1962.). Iako je nakon Drugog svjetskog rata kao vodeći kritičar marksističkog časopisa Kuźnica (Kovačnica) postao vrlo utjecajan, u vrijeme socijalističkog realizma distancirao se od staljinizma, a 1964. supotpisao je disidentsko Pismo 34, zbog čega je dospio na cenzorski popis nepoćudnih intelektualaca.

Od 1966. godine živio je u Americi, gdje je – isprva kao gostujući, a potom kao stalni profesor – predavao na njujorškom državnom sveučilištu u Stony Brooku. Kao gost profesor predavao je i na sveučilištima u Europi, Japanu i Izraelu.

Svjetsku slavu stekao je zbirkom eseja Ogledi o Shakespeareu (1961.), poznatijom pod naslovom prerađenog izdanja Shakespeare naš suvremenik(1966.), koja je s jedne strane izazvala otpor tradicionalne šekspirologije, a s druge strane potaknula redatelje poput Petera Brookea na suvremen pristup klasičnim tekstovima.

Objavljivao je članke u vodećim američkim književnim časopisima i napisao niz značajnih knjiga o kazalištu i povijesti književnosti: Škola klasika (1949.),Jedenje bogova (1973.), Kameni potok (1981.), Rozalindin spol (1997.), Novi Jona i drugi eseji, te Priloge biografiji (1990.).

Bajke za Lidusju napisao je za svoju unučicu. U njima se isprepliću životna mudrost djedice i dječje otkrivanje svijeta, stvarni život i mašta, zbilja i kazalište.